Bubana sam.........šmrc
U školi me zatrpavaju testovima, ispitivanjima, natjecanjima......stvarno jadno, ne daju nam da imamo život, da se posvetimo drugim stvarima osim te ušljive škole
....Školom hara neka gripa, virus, kaj ja znam, uglavnom mene nije zaobišlo...Kašljem, šmrcam, kukam po cijeli dan, možete si mislit kak je tek mojoj mami koja sve to mora slušat...
Vjerovatno ću cijeli dan bit na kompu, ili gledat telku. Jučer smo Martinći i ja bile malo u gradu, šetale a onda nas uhvatila kiša pa smo se išle sklonit u Zorindom, kazalište, da se još više ne prehladimo. A kad ono sve ulaznice za predstavu "Audicija za Juliju Capuletti" bile su rasprodane svim srednjim školama. Vidjela sam neke ljudove koji su prije išli u moju školu. Uglavnom ženska na porti nam je rekla da će nas negdje "besplatno" smjestit ak bude bilo mjesta, a bilo je (i to na najboljem mjestu, na balkonu)... I tako Martinći i ja besplatno pogledale super predstavu ne skidajući osmijeh s lica, jer je stvarno bilo smješno za poludit....Kaj da vam još napišem, danas me mama probudila u 11, spavala bi ja i duže, i ovakva bolesna morala sam ić pospremat sobu, deeetaljno, bilo je tu puno posla, pogotovo pomest one rezance od linoreza šta sam u četvrtak radila do ranih jutarnjih sati...
p.s- Sad pogledam sve svoje postove, a do ovih prvih nemogu ni doć, koliko ste mi komentara ostavili, pišite i dalje, ne gubite vrijeme, hvala svima ( posebno Ivoni, Tamari, Ivi, i Petri ), pusaaaa
Get free graphics at BlingyBlob.com!
Ljubav je začin mog života...
Nemam komentara na ovaj naslov. Jedino želim reći, sretno Valentinovo svim zaljubljenim golupčićima, uživajte sretnici....jer ljubav je lijepa, ponekad slatka, ponekad gorka....samo pazite s kim da vas ta druga osoba ne povrijedi.....
kao što je mene jedna ketenčina prije.......ali tu je novi početak........nova osoba u mom životu
.........početak jednog novog prijateljstva......ili nešto više od prijateljstva.....
....pusaaa....
:
Memories....
Jučer mi se dogodilo nešto jako lijepo, što me vratilo kroz moj mali život...Jedna osoba, koja mi puno znači, jer je posebna, jedinstvena, jedna u milijun milijuna...S tom osobom sam prošla puno toga u životu, puno smo toga zajedno vidjele, glazbu koju smo slušale, ljude koje smo sretale i voljele, sve tajne, hihotanja, sve naše nepodovštine...Često razmišljam što će biti dalje, što nas očekuje sad kad smo svaka svojim putem krenule u tamni svijet. Ali nije još gotovo, još nismo obišle planine, šume, nismo se kupale u oceanu, još milijun će nas stvorova zaprepastiti i oduševiti...Ali onda pomislim na ono što mi je rekla, u nadu u bolju budućnost. I nasmiješim se. Ali glupo je to željeti. Jedna od najtužnijih stvari na svijetu je otkrivati nepravdu i okrutnost. Želim ja puno toga, želim iz svoga malog života ukloniti svu bol, neuspjehe, strah i promašaje... Da ste nas samo vidjeli, dok smo bile malene....dva nosa pritisnuta na staklo svijeta, prijateljice zajedno otkrivaju...Pa ipak - evo nečeg novog, za što vrijedi živjeti. Tu je netko tko će nas povesti u nova otkrića. Tu je novi početak. Iako sad u mojem srcu veliki dio čini moja nova naj prijateljica, znaj da tebe, kao prvu naj prijateljicu, neću nikada zaboraviti....U životu doživimo mnoge neuspjehe, ali kad nam takva jedna osoba trči u zagrljaj, nijedan neuspjeh više nije važan.
PIMP.myYearbook.com - No. 1 Pimp Site
… Voli, živi, razbijaj i
pleši jer čovjek je
rođen da gubi i
griješi.
Prokockaj dane i
ispijaj noći jer jednom
to više nećeš moći...
13.02.2007. u 13:47 |
53 Komentara |
Print |
# |
^
Sretno-tužno
Jučer je sve bilo u najboljem redu.......sve dok nisam došla u školu, pa mislim si, šta može biti gore kad te najbolja prijateljica iznevjeri, i kad ti jedna frendica u društvu prijeti da će se ubit ( ili pobjeć od kuće, nisam ju dobro shvatila) !!! Baš sam se veselila jučernjašnjem danu, jer sam se vidjela sa simpom i tako to:.... Da bi na kraju saznala, Martina ( druga frendica od povjerenja) me je, dok smo bile u žestokoj svađi( sad smo se pomirile, to je bilo prije) tračala sa mojom najgorom frendicom, i još mi slobodno da papirić na kojem je to dokazano. Stvarno nisam mislila da će me tako razočarat, ali je.....šmrc...
Na biologiji smo radili grupni rad za rakove, i dogovorile smo se da ćemo Martina i ja ić prezentirat jer nam stvarno treba ocjena a ni jedna ni druga nemamo blage o biologiji. Ali i Lada je htjela prezentirat....I tako mi to prezentirale, i dobile pet u zalaganje, a Lada počne nešt pisat na papir, i odjednom sam vidiš kako joj suze kapaju na papir. Uspjela sam nešt pročitat, kao " kad me više ne bude,.......,molim vas" . Pa nije valjda da cendra zbog jedne pišljive petice. Ma Lada, ta velika ludača, da samo znate šta je ona sve sposobna napravit. 
Ja i curke iz grupe smo se stvarno zabrinule za nju ( odnosno za njen razum). I kako je biologija bila zadnji sat, mi izišle iz škole, Lada prestala cmizdrit, i čujemo mi nju kak razgovara sa starim na mob o tom kak danas nebu došla kući, pa ona stwarno nije normalna... Iskreno, ja mislim da je ona to sve odglumila kak bi bila u centru pažnje, a i bila je, i ak nas je htjela zabrinut, uspjela je. Lude li ženske.......
Click here to get Free Music Codes, Free Music Downloads and Music L 09.02.2007. u 22:18 | 74 Komentara | Print | # | ^
Uvijek sam ja kriva..:-(
>Nećete vjerovat šta mi se je jučer dogodilo... bila sam na netu ( kao i svake večeri ), i baš kad sam išla napisat novi post izbacilo me s neta, i nisam se mogla ponovno konektat
. Brat bi me ubio (doslovno) da sam opet nešt zeznula. Već sam jedanput na nekom bogu pokupila neki virus, pa nisam mogla na net više od tjedan dana, s tim da me brat tužakao uzduž i poprijeko. I tako sam za sve ja kriva. Ćim se neš pokvari, tko bi drugi nego ja kriva
. Već mi je toga puna kapa. Brat i ja smo stalno na netu, ali jedino ja nabijem mami dugački račun za internet. Stvarno nije fer
. Nisam mogla jučer spavat navečer jer sam stwarno mislila da sam nešt gadno zeznula, ali kao što vidite, nisam. Ujutro sam se konektala bez problema. 
Evo vam malo viceva da se razvedrite u ovo tmurno jutro:
Jedva čekam...
...rođkas moje najbolje frendice!!!! Ma jedva čekam svoj, samo što je moj rođkas tek u srpnju. Tinča slavi 20. veljače, u mjesecu zajubljenih. Stvarno je zaslužila da joj nešt dobro pripremim. Kupit ću joj poklon i napraviti čarobnu kemijsku u kojoj će bit svi, ako stanu, naši papirići šta smo se dopisivale na satu, ili barem oni malo važniji. Veselim se jer ćemo slavit samo nas tri ( Tinča, Martina,...i ja). Ma ja sam svoj rođendan skroz isplanirala.............i znate šta........................JEDVA ČEKAM!!!!!!.......::-))) 
Hey, pa ja sam prvaaa...:))
Dođem ja, kad već moram, u tu dosadnu školu i tek ono iz znatiželje pogledam na pano u holu, zanimalo su me rezultati iz već navedene kemije, bila bi ja super zadovljna sa svim mjestima (samo ne sa zadnjim, to bi stvarno bilo ponižavajuće), a kad ono moje ime i prezime u prvom redu, nisam mogla vjerovat!!! Imala sam 40 bodova od ukupno 50. Bila sam tako heppy. Nevjerovatno kak ti nešt može popravit dan. I tako gledam ja te rezultate (p.s.-Tinča je bila treća, što je isto jako dobro) i s leđa mi se prišulja nastavnica iz kemije i čestita mi, ja se okrenem, zahvalim, usput stanem Tinči na nogu( sasvim slučajno), ona sva problijedi od bola, a ja skoro padnem, ponižavajuće!!! Danas imam kemiju.
Pozdrav ljudovi!!!!
07.02.2007. u 19:08 |
3 Komentara |
Print |
# |
^
Crni biser
Ima jedan dečko kojeg poznajem već tri godine i u tom razdoblju mi je zagorčao život kao nitko do sada. Naime on muči moje dvije frendice( Martinu i Tinču). On živi u naselju malo udaljenom od našeg malog Karlovca ali to ga nimalo ne zaustavlja. Sve te duuge tri godine on je luudo zajubljen u moju naj frendicu Martinu, koja ga ne šljivi ni pol posto jer je seljačina kakve nema. Uostalom ona već ima dečka koji se je u svu tu halabuku na najgori način upleo. Već spomenuti gospodin grozni, zvan je nadimkom Zelembać . Pozivam ga da se odazove na ovaj post, zato sam ga i imenovala. Poručujem mu da ima pravo osjećati krivnju jer je Martinu skoro ostavio dečko!!!
...mušice...
Ah, petak za pet. Cijeli dan osječam leptiriće ili bolje mušice u trbuhu. Danas sam se vidjela sa simpom, tak je sladak kad zatreperi svojim crnim okicama, a ja se ,glupača, još dvoumim. Pa neću valjda Valentinovo dočekati sama u nekom bircu. Kako mi se uspije uvijek potrefit da baš taj dan nemam voljenog uza se. Život je razočaravajuć. Odustati ću, počet ću pjevati pjesmu od Pussycat Dolls, I don´t need a man. Taj osječaj LjUBAV deprimira me danima a budi iz najslađeg sna noćima. Ali vratimo se prvoj temi. Martina i ja danas smo cijeli dan zajedno. Čim smo došle iz ušljive škole, šišnule smo torbe u kut i izašle s biciklima van. Išle smo se nać s Tinčom koja je još uvijek čekala bus na stanici kraj škole. Nesreća je u tom šta smo mi došle na krivu stanicu i bus nam je preletio ispred nosa. Uglavnom, kad nas je sadržaj busa primjetio, sve budale iz razreda su se digle na noge i vikali nam da smo bajkerice. Nacionalna sramota. Poslije smo prošle do Crkve gdje je Martina radila s Marinom, Bajcem i Dominikom neki projekt iz matke. Ja sam za to vrijeme prošla se nać sa tatom, a ono, loše vijesti. Vrativši se doma Martina i ja smo igrale krug istine i pričale. Kaj da drugo velim. Sad ću se lijepo zatvorit u svoj blogić i briga me za sve. 
